
“Par istovremeno mora da učestvuje u korigovanju ishrane zbog potomstva” smatra omiljen novosadski nutricionista Straniha Kukić.
Još jedan podkast Aleksandre Trninić – Pjević, profesorke, ginekologa i subspecijaliste fertiliteta i steriliteta je pred vama, a u njemu je sa nutricionistom Strahinjon Kukićem pričala o tome kako pravilna ishrana može da pomogne u oplodnji. Plodnost je refleksija kompletnog zdravlja organizma i svega onoga što smo radili i što nismo radili, neke štetne životne navike, ishrana, fizička aktivnost, mogle bi, kako tvrdi dr Trninić-Pjević da utiču na to da li se beba lakše ili teže dešava, da li će parovima uspeti brže i pre vantelesne oplodnje. Profesorka je istakla da je njen gost najomiljenijii novosadski nutricionista, da je njegov veliki fan i da prati i voli ono što on priča na društvenim mrežama.
Na početku razgovora, profesorka je istakla da danas jedan prema pet parova ima problem sa neplodnošću, a nutricionista je dao svoje viđanje kompletne ishrane.
Da li parovi treba da se osvrnu na ishranu kada se spremaju u postupak vantelesne?
— Potrebno je da se promeni ishrana i ono što sam primetio kao jednu vrstu stava koje ljudi imaju kada se recimo pripremaju za vantelesnu oplodnju, posebno muškarci, to je da ishrana nikakve veze nema sa tim, da fizička aktivnost nikakve veze nema sa tim. Muškarci smatraju da je dovoljno da se izvuče, kako oni meni navode, jedan zdrav spermatozoid i to će sve biti u redu. Dok žene, recimo, koje nemaju nikakve dokazane metaboličke tegobe, isto tako smatraju da suštinski hrana ne igra tu neku veliku ulogu. Međutim, dijetetika i globalno naučni radovi iz te oblasti pokazuju da je ishrana i tekako važna.
Osnovni principi zdrave ishrane
— Ja toplo preporučujem da se pročita knjiga Život u zoni od Barry Sears-a, ako to smem da kažem, i zaista imamo puno radova i dokaza da hrana utiče na tu tihu inflamaciju. I tako kažemo, tiha inflamacija, odnosno tiha upala, danas se smatra jednim od glavnih uzročnika oboljenja žlezda u sistemu i masovnih hroničnih nezaraznih bolesti. I u tom smislu, pre nego što se odmah uhvatimo matematike, izračunavanja i svega ostalog, prvo je potrebno izbaciti namirnice koje dokazano izazivaju tihu inflamaciju, odnosno tihu upalu.
Ove namirnice treba izbegavati
- Ekscesivan šećer
- Visoko prerađena hrana
- Transmasnoće
Najsrpskiji rečeno, to bi bili slatkiši, naravno grickalice i sokovi. I ja uvek volim početi odatle i kako i kažem ljudima, hajde da se ne bijemo sa pet neprijatelja odjednom. Nego jednog po jednog da porazimo. I onda, ako hoćemo zdravije da se hranimo, ajde da stavimo plan, odnosno cilj, da u naredne dve nedelje ništa ne menjamo drastično u ishrani, osim što izbacujemo slatkiše, grickalice i sokove. To je sve. I već sa time, kako dolazi do smanjenog unosa namirnica koje izazivaju upalne procese, osobi se indirektno reguliši apetit. Jer tad počinje razmišljanje, ok, došao sam uveče kući, nemam šta da jedem, obično sam navikao, kako danas ljudi često i rade, da poručim nešto preko interneta ili preko tih aplikacija.
Sad moram da otvorim frižider zapravo i da razmislim šta ja tu mogu da uradim sa tim namirnicama koje imam. Tako da, to bi negde za mene uvek bio prvi korak.
Drugi korak – uobročavanje
— Bilo bi dobro da se ljudi uobroče. Danas postoji puno teorija i o, kako se to kaže, intermitent fastingu, odnosno o autofagiji, ali to ne može odjednom. Ne možemo sa konzumiranja visoko preradjene hrane – slatkiša, sokova, odjednom da se prebacimo na gladovanje od 16 sati, 24 sata. Niti smatram da je to dobro za organizam. U tom smislu mislim da je važno za start uobročiti se. Imati doručak, imati ručak, imati večeru. Često čujem da ljudi nemaju apetita ujutru kada se probude i to je negde da kažemo i prirodno i normalno da se nema odmah apetit, posebno kod ljudi koji kasno večeraju i nemaju tu naviku, kod ljudi koji popiju kafu pa zamaskiraju to. Ustane ujutru prvo popiju kafu pa zamaskiraju potrebe organizma, a to nije dobro. Dižu se neki stres hormoni. Može delovati negativno na varenje, mada često i čujemo da je za nas varenje samo da li idem na WC ili ne idem, ali u suštini to nije to ni blizu.
Treći korak – izračunavanje makronutrijenata i mikronutrijenata
— Ono što često vidim u praksi jeste da prvo sa čime se počinje je suplementacija. Dajmo prvo suplemente, daj vitamine, minerale, aminokiseline. Ja ne volim suplemente. Mislim da je tu neka često veća dara nego mera. Ja vrlo često kažem mojim pacijentima 30 različitih voćki i povrćki ukupno, neka bude nedeljno.
Znači raznih boja, raznog sastava ti ćeš onda uneti sve oligolamate, bar ja tako mislim. I mislim da tu nekih suplemenata velikih nema, ali opet. Jesmo možda za korekciju vitamina D ako je on deficitaran, jer nam je važan, ali pre toga da se odradi krvna slika, kao i za sve ostale vitamine.

Onega 3 masne kiseline
— Znamo danas da je omega 3 masnih kiselina malo u ishrani, da ih nema dovoljno, o tome se priča na sva zvona. Ono što još volim je ulje noćurka, odnosno gama-linolensku kiselinu koja je prekursor tih masnih kiselina. Da se ne izražavamo sada ovako, znači prosto ulje noćurka. To je u redu. Kod ljudi koji imaju visok nivo viscelarnih masti, u tom slučaju volim dati seme gujene trave ili čičak, uglavnom fitoterapiju.
Ovo koči endokrine žlezde
— Kada pričamo o toj zdravoj ishrani, osim što ćemo da izbegavamo koncentrovanje ugljenih hidrate, izbjegavanjem procesuirane hrane zapravo izbegavamo i te verovatno dodatke, razne aditive, razne veštačke boje, konzervanse, koje zapravo koče rad naših endokrinih žlezda. Svakih par godina izlaze istraživanja o tome da ovaj aditiv može izazvati tegobe s ovim hormonom, pa da ova boja se povlači, pa se stavljaju nove boje i sve ostalo. Mi ne možemo to više ni ispratiti toliko. Ne možemo više ispratiti, najbolje je posmatrati to sve što je u tim kesicama i ostalo kao da ima kostursku lobanju na sebi i prosto ne uzimati. Ili umereno uzimati.
Hranite se kao vaši preci
— Hranite se kao vaši prababa i pradeda, odnosno sve što nisu oni imali na stolu nemojte jesti. Nisu imali te neke u kesicama, preparate, rafinirane kafe, vodu iz plastičnih ambalaža. Znači, sve te stvari u sebi sadrže ozbiljne endokrinometače i možda su i oni delom doprinali ovoj epidemiji neplodnsti. Da se trudimo da nađemo što zdravije izvore proteina.
View this post on Instagram
A post shared by Maternity – Za zdravu trudnocu (@maternity_zazdravutrudnocu)
Insulinska rezistencija
— Veliki broj naših parova ima problem sa kilogramima i gojaznošću. I dosta je sada fensi pričati o insulinskoh rezistenciji, ali nije svaka gojaznost insulinska rezistencija. To je mnogo teže. Čini mi se da je danas nekako teže smršati nego pre.
Balans između hormona sitosti i hormona gladi
— Danas je prisutna, iako se često ne detektuje, leptinska rezistencija. A leptinska rezistencija znači otpornost na hormon sitosti. I mi kada unesemo veliku količinu koncentrovane glukoze, odnosno koncentrovnog šećera, mi kada unesemo tu veliku količinu takvog šećera, veliki deo tog šećera završava u masnom tkivu. Masno tkivo za uzvrat otpušta taj hormon koji bi trebao da kaže da nam je dosta hrane.
Ali kad to svakodnevno radimo, ja uvek kažem kad nečeg u organizmu imamo puno, telo počne da se bori protiv toga. Ne želi više da osjeća toliko toga. E tako, telo počne da se bori protiv našeg hormona sitosti. I pazi sad paradoks. Dakle, hormon koji bi trebao da nam javi da prestanemo da jedemo, mi postanemo otporni na njega. I jedemo sve više i više. Dakle, doslovno masno tkivo koje se napunilo treba da nam kaže da nam je dosta, otporni smo i sve više i više masnog tkiva imamo, sve više i više tog hormona imamo u sistemu i postajemo otporniji i otporniji i onda se apetit ne može kontrolisati. I zbog toga je potrebna i saradnja i lekara, i psihoterapeuta, i nutricionisti. U nutricionističkom smislu ono inicijalno o čemu smo pričali jeste izbacivanje hrane koja pravi leptinsku rezistenciju.
I na takav način, između ostalog, dovodimo do balansa leptina, odnosno do kontrole apetita. A koja je to hrana? Praktičan savet je onaj prvi savet koji sam rekao – izbacujte sve visoko prerađene namirnice. E sad, mi znamo da je to loše. Ja se tako šalim, mi znamo da su te stvari loše, ali onda nam treba konkretan dokaz, pa onda ispitujemo biohemijski. Da, ali evo imamo u svojoj okolini izbačeni su svi koncentrovani ugljenih hidrate, ali onda se kopa po frižideru, pa se jed trapez sir, pa se kupe urme, one kao su zdrave, pa se pojede pola kutije urme, pa se jedu se alternative, znači dalje imam taj apetit, vidim da osobe se muče, one su kao prešle na zdravije varijante.

Kako da rešimo taj strašni apetit?
— Dakle, prve dve nedelje je to strašno, dok se leptin ne dovede u red. I prve dve nedelje kažu ljudima, pa okej, uzmi, pa pojedi, pa pojedi koliko ti organizam traži, nema drugog. Samo biraj tu prirodniju hranu, vremenom će se smanjiti apetit.
Izbaci loše namirnice iz kuće
— Makni sve one namirnice o kojima smo pričali. Oguli pet šargarepa. Pa nek ti stoje oguljenih pet šargarepa, ako te baš uhvati glad. Ok, otvoriš frižider i vidiš, a da, kada sam bio normalan, onda sam sebi ogulio pet šargarepa, da se sada uveče ne bi prejedao. I to je doslovno sve što možemo uraditi vremenom. Dakle, ne samo vremenom, nego brojem ponovljenih puta takvog ponašanja, takvo ponašanje će se iskoreniti, odnosno to uveče prejedanje urmi i svega ostalog. To je jedino što možemo uraditi i iz prakse vam kažem, radi posao.
Insulin i trudnoća
— Ako imamo što više insulina, to nam utiče na sve moguće nivoe od navodne Alchajmerove bolesti, dijabetesa naravno, nekih poremećaja pažnje. Kada je on prisutan kao takav, gojaznost je zaista jedan začarani krug iz koga se stvarno teško izlazi. Kako onda tu krenuti? Imali li posebnih kurioziteta u ishrani? Jer veliki broj pacijentkinja koje se nalaze pred problemom lečenja neplodnosti imaju i problem insulinske rezistencije. I onda daju lekove i toliko. To ti je završeno. Sad pijem lek i to je to. Bez ikakvih dubljih ulaženja u problematiku i zapravo koliko je taj lek po meni tek na trećem i na četvrtom mestu. A može i možda bez njega. Dakle, imamo brzinu kojom šećer ulazi u krv. Ali imamo i količinu te glukoze, odnosno šećera koji ulazi u krv. I to se zove glikemijsko punjenje. I u smislu insulinske rezistencije, prvo je potrebno obratiti pažnju, odnosno, ajde tako da kažemo, za ovo prvo stajanje, koje smo rekli da je osoba gojazna, a nema problema sa insulinom, što je retko, ali i postoje slučajevi. A ovde je već potrebno malo zarezati olovku, pa povesti računa o glikemijskom punjenju. Odnosno o punjenju organizma šećerom, tako da se izrazim. I onda u tom smislu ne znači da se treba bilo šta izbegavati, nema potrebe ga izbegavati, samo ne previše. Ne govorimo naravno o visokoprerađenim šećerima i od sad pa nadalje nećemo ni govoriti o njima u hrani. Ja imam pacijentkinja, izbacuju kompletno voće, ostaju na bobičesnom voću i na zelenim jabukama. Ali je to opet ekstremno i neodrživo na duge staze i zaista u stvari nepotrebno. I ja to stalno gledam u praksi. Smem pojesti bananu. Meni je rečeno ili čitao sam negde da ne bi trebao pojesti bananu. Ok, ne mora cela, može pola. Ako ti se baš jede banana, uzmi pola banane, ok.
Najvažniji je balans
— Imamo osobe koje su vegani ili vegetarijanci i jedu vrlo male količine proteina i opet su zdravi i opet žene iznesu decu i opet i ti muškarci su plodni. Znači ravnoteža je ne nasedati na konstantne manipulacije i ta pomodarstva sa jedne grupe namirnica na drugu grupu namirnica. Ravnoteža, zdrav razum i resetovanje na početno podešavanje konstantno. Znači, to je po meni zapravo umetnost i inteligencija života u ovim vremenima gde smo podložni stalno nekim reklamama i manipulacijama.
Par istovremeno mora da učestvuje u korigovanju ishrane zbog potomstva
— U samom tom procesu jako je važno da oboje učestvaju u smislu promene ishrane. Ono što često vidimo opet u praksi jeste da je primera radi češće žene ta koja hoće da promeni ishranu, a onda muškarac poruči picu uveče u deset i onda napravi haos. Jako je važna podrška, jako je važno da zajedno prolaze kroz to, da budu jedan drugom pravi partneri i saradnici u celoj toj priči. Jako je važno da zajedno odluče da će promeniti ishranu, nikad samo jedna osoba. Da maknu sve te stvari o kojima smo govorili inicijalno na početku ovog podkasta, da sklone tu visoko prerađenu hranu iz kuće, da im to bude jedna, ja tako zovem, plemenska stvar. Ishrana je plemenska stvar, kućna stvar. Da budu jednom drugom podrka suštinski i da maknu sve te stvari iz kuće. To bi trebalo da bude osnova početka.

Svet za nas je mesto na kojem ćete dobiti podršku u svakoj fazi razvoja vašeg deteta i vaše roditeljske uloge. Tu smo za vas od planiranja trudnoće pa sve do kraja osnovnog školovanja vaše dece. Na jednom mestu pronaći ćete najrazličitije tekstove pisane sa puno ljubavi za trudnice, mame, tate, bake, deke, a sve u interesu dece.
Svi tekstovi pisani su uz konsultacije sa stručnjacima. Naši partneri koji pružaju podršku našem radu nemaju uticaj na pisani sadržaj.









