
Profa Ivan Pivnički, postao je na neki način jedan od simbola protesta i aktuelnih dešavanja nakon javnog časa o demokratiji, koji je održao svojim učenicima na ulici, ispred škole. Inače omiljen među učenicima i kolegama, novosadski profesor istorije Tehničke škole “Mileva Marić Ajnštajn”, oko sebe okuplja, kako kaže, dobre ljude, kumove i kumiće, druži se, a najviše vremena posvećuje svojim sinovima uživajući u njihovom odrastanju. Sva četvorica su sjajni dečaci, dobri đaci, talentovani košarkaši, a pre svega deca koja imaju svoj stav.
Kao svojoj rođenoj deci, tako i svojim učenicima usađuje onu značajnu nit vrednosti i saznanja oko kojih ih motiviše da misle svojom glavom. Godinama je školski Deda Mraz, čovek koji mami osmehe i sa puno ljubavi uživa u radu sa mladima i u njihovom sazrevanju.
“U aktuelnim dešavanjima samo iznosim stavove za koje smatram da su prave iskonske vrednosti” – za portal Svet za Nas, piše Ivan Pivnički.
Studenti – vesnici proleća u našem društvu
Dragi moji đaci, poštovane kolege, roditelji, sugrađani,
Živimo u veoma komplikovanom vremenu i trenutku, kako u našoj Srbiji tako i u svetu.
Nama se desila ogromna tragedija koja nije smela da se desi. Nakon toga mladost i budućnost ove zemlje pokrenula je lavinu koja ne staje.
Prosvetni radnici nisu odmah odreagovali iz raznoraznih razloga ali postepeno se i sve masovnije pridružujemo studentima i đacima kao “vesnicima proleća” u našem društvu.
Mi, njihovi učitelji i profesori, u ovom trenutku moramo da stanemo uz njih ili ispred njih i da svima u ovoj našoj zemlji držimo čas o tome kako treba da bude uređeno društvo i koje su prave vrednosti na kojima se ono zasniva.

Nastavnici su stub vrednosti svakog društva
Biti prosvetni radnik nije lak posao ali je sigurno lep i veoma značajan za svako društvo. Uz porodicu gde deca dobijaju prva saznanja o životnim vrednostima, mi njihovi učitelji u školi sve to nadograđujemo i dalje razvijamo da bi na kraju naši “ptići” poleteli iz gnezda sa jasno formiranim stavovima o životnim vrednostima.
To je značaj prosvete i svakog prosvetnog radnika, tako je bilo nekada, tako je sada i tako treba da bude i u budućnosti.
Kao profesor Istorije razgovaram sa svojim učenicima o značaju ove nauke. Ona nam govori o tome kako se razvijalo čovečanstvo od najranijih vremena do danas. Na osnovu toga, naši mladi mogu i treba da steknu saznanja o raznim stvarima, formiraju svoje mišljenje, stavove, donesu zaključke i na osnovu toga kreiraju svoj život.
Ponosni na mladost i njihova dela – mi i dalje držimo čas i to najvažniji čas
Ako posmatramo sadašnji trenutak u Srbiji možemo da zaključimo da ova generacija mladih ljudi itekako ima svoje mišljenje i stavove, a mi njihovi učitelji i roditelji treba da budemo ponosni na ovu našu mladost i njihova dela.
Obaveza nam je da svoj posao nastavimo da radimo kao i do sada, svesni njegovog značaja i vrednosti za čitavo društvo i njegovu uređenost.
Trenutno časove držimo na ulicama i trgovima ali takvo je vreme. Sutra kad se vratimo u naše škole nastavićemo tamo gde smo stali.
Ne treba da dozvolimo politici da se meša u naš posao ni na koji način, nego treba da radimo oslobođeni pritisaka svesni značaja našeg posla i odgovornosti za formiranje mladih naraštaja.
Sadašnjost i ova mladost po ulicama Srbije jasno nam ukazuju da smo svoj posao sa njima dobro radili i da nema straha za budućnost naše Srbije!
Dragi moji prosvetari, poštovani roditelji svi mi zajedno sa našom decom upravo kreiramo budućnosti, a ovi časovi koji se sada drže su najvažniji!

Ivan Pivnički rođen je 13.04.1970. u Novom Sadu. Potiče iz porodice prosvetnih radnika, njogovi i otac i majka bili su profesori. Profesor je istorije u T.Š.”Mileva Marić Ajnštajn” od 1998. godine. U braku je sa suprugom Dudom, profesoricom engleskog jezika u istoj školi. Otac je četvorici sjajnih dečaka i momaka.
Tokom tinejdžerskih dana bavio se omladinskim aktivizmom u Srednjoj pedagoškoj školi “Svetozar Marković”(danas gimnaziji). Studirao je tokom burnih devedesetih, bio na ratištu, a tokom studiranja bavio se raznim poslovima.












Bravo za profesora Pivnickog.Svaka čast. Kada neko kaze da nam istorija nije potrebna treba ga uputiti da procita ovaj intervju.