
Pevačica Jelena Jevremović je pre nekoliko godina otišla na konsultacije za estetsku operaciju grudi i ubrzo saznala da ima promenu na levoj dojci. Usledili su teški dani za nju, a ona je svoje iskustvo podelila sa čitaocima našeg portala.
Na veliku sreću, imala sam jednu vrstu benignog tumora koji je pretio da pređe u maligni. Na sreću, došla sam, takoreći, u poslednji čas i spaila se.
Sve sam preglede radila osim grudi koje sam zanemarila
Kako si saznala da imaš tumor? Kakve si simptome imala? Jednom prilikom si rekla da si šest meseci imala temperaturu…
― Ja sam godinu dana razmišljala da odem kod estetskog hirurga da bih smanjila svoje grudi koje su posle porođaja i dojenja ostale preterano velike i imala sam dizbalans u veličini grudi. Smetale su mi, nisu više “lepo stajale” kao dok sam bila devojka i imala sam jednu želju, a ona je da napokon obučem ponovo haljinu sa otvorenim leđima i ne nosim više teške kupaće kostime sa korpama, već da mogu ponovo da obučem bikini.
Odlagala sam odlazak na konsultaciju, jer se nikada pre nisam podvrgla estetskoj operaciji pa me je bilo strah ali jednog dana sam rešila da odem na pregled. Tada su mi doktori osim propratnih pregleda uradili i ultrazvuk i videli mi promenu na levoj dojci. Imala sam sreće što sam otišla isključivo iz estetskih razloga, a saznala da zapravo imam tumor dojke, i to one koja mi je bila manja.
Pre toga sam se mesecima osećala jako iscrpljeno, brzo sam se zamarala, imala sam nekoliko meseci konstantnu temperaturu oko 37,3. Takva sam uporno odlazila na treninge prihvativši da je to postala moja “normalna” temperatura, jer su mi svi nalazi bili uredni. Krvna slika nije ukazivala na neku bolest i ništa mi nije pronađeno. Sve sam radila osim pregleda grudi, njih koje su mi zadavale muku i bol u leđima i nelagodu. Ne znam ni danas kako sam i zašto grudi zanemarila, ali eto, jesam.

Kako si reagovala kada su ti saopštili i kako su ti doktori rekli da imaš tumor? Ispričaj nam detaljno kako je izgledao taj užasan dan…
― Bila sam u šoku, oblio me je znoj i počela sam da se tresem i teško da dišem, ali sam rekla sebi da moram da ostanem smirena i da ne dozvolim da me strah savlada. Trebalo je uraditi još pregleda i analiza, a najveći izazov je bio otići na mamografiju i čekati šta doktor ima da kaže. Čekajući tih beskrajno dugih 15 minuta koliko otprilike sam pregled traje. Na sreću, mamogtafski snimak je bio dobar, ali mi je preporučeno da se obavezno izvadi ta promena u dojci, tako da više nije bilo odlaganja i zakazala sam operaciju.
Operacija trajala šest sati
Nakon toga je usledila operacija… kako si je podnela?
― Operacija mi je trajala jako dugo, bilo je tu posla, kako su mi objasnili doktori. Umesto standardnih dva, tri sata, trajala je duže od šest. Oni moji najbliži koji su bili upućeni da sam otišla na operacioni sto, sedeli su kao na iglama i čekali da im jave da je sve prošlo i da sam dobra. Meni su smanjivane grudi, podizane i vadio se tumor iz leve. Kasnije sam se šalila sa mojim doktorom, genijalnim Igorom kako su za mene ti estetski hirurzi krojači sa diplomom. Neverovatno je šta ti ljudi mogu da urade. Oni koji su stručni, naravno. Oporavak mi je trajao dosta dugo zbog operacije koja je kao takva bila kompleksna.
Tek nakon tri meseca sam počela normalno da funkcionišem, a tek nakon pola godine sam mogla da kažem da se osećam dobro i spremno za dalje.
Ono što još moram da napomenem je momenat kada sam pre operacije otišla na neke analize u Klinički centar na odeljenje onkologije, da bih se upoznala sa doktorom koji je trebalo da se pridruži timu doktora na operaciji – hirurgom koji mi je izvadio tumor.
Sećam se kako me je jeza prošla kada sam prolazeći kroz hodnik bolnice videla malu kapelu sa ikonama i žene koje stoje u redu i mole se. Taj prizor nikada neću zaboraviti. Tada sam saznala da je Srbija druga zemlja u svetu po smrtnosti žena od posledica raka dojke. Prvi put u životu sam tada osetila iskonski strah.

Ozbiljno shvatite redovne, preventivne preglede
Jednom si takođe rekla da nisi išla na kontrolu grudi i da si išla na redovne preglede, sigurno ne bi moralo da dođe do takvog zahvata. Verovatno ti je žao što se nisi redovno pregledala…
― Apsolutno. Kao što sam već objasnila, grudi su jedini deo tela koji sam godinama zanemarivala. Kada mi je nakon operacije došao patohistološki nalaz i kada sam odahnula jer je bio benigan, doktor mi je rekao da sam imala sreću, jer da sam došla nakon samo 15 dana, bila bi velika šansa da bi te benigne ćelije postale maligne, a o posledicama ne želim ni da razmišljam.
Da li sada ideš na preglede i šta bi savetovala devojke, žene?
― Bila bih zaista luda da se nisam opametila i da sam ostala neodgovorna nakon ove teške situacije. Odlazim redovno na pregled i ultrazvuk, a na dve godine na mamogtafiju, koja se ranije preporučivala na minimum 4 godine. Toliko je kod nas žena tumor dojke uzeo maha da u ovo moderno vreme moramo češće ići na preglede od nekada predviđenog.
Ženama, devojkama, svim damama bih poručila da vole sebe, da budu oprezne i da nikako ovu moju priču ne uzmu zdravo za gotovo. Tumor dojke je podmukao, desi se da simptome ni ne osetimo, a kad se setimo da bi trebalo brinuti i o dojkama, može biti kasno. A ne daj Bože, ishod vrlo često može biti smrtni. Redovne kontrole su obavezne, to treba veoma ozbiljno shvatiti.
Benigni tumor u dojkama povećava rizik od razvoja raka
Pacijentkinje sa dijagnozom benignog tumora dojke u većoj su opasnosti da na duže staze razviju karcinom na istom mestu, tvrde brojni svetski naučnici! Oni su precizirali da žene koje imaju bilo koji tip bolesti dojke, kao što su fibroadenom, ciste, imaju dva puta veće šanse da u narednih 20 godina razviju rak dojke.
― Ovo je važno jer nam pokazuje da su benigne bolesti grudi ključni indikator da je žena u povišenom riziku da razvije rak dojke, a ne da je taj benigni tumor nešto iz čega će se kasnije sigurno razviti rak. Naprotiv, često nalazimo benigni tumor u jednoj dojki, a onda se rak razvije u drugoj, kaže Marta Roman autorka studije iz 2022. godine koja je potvrdila ova saznanja i dala motiv i drugim istraživačima da traže pristup lečenju ovih pacijentkinja kako bi na vreme bila prepoznata opasnost.

Nije svaka promena kancer
Ono na čemu insistiraju lekari u istraživanjima jeste da mamografija često ukaže na signale bolesti dojke koji nisu kancerogeni, kao što su fibroadenom i ciste, te da je važno znati da većina ovih žena ni neće imati rak dojke.
Benigne bolesti grudi su grupa stanja koje podrazumevaju nekancerogene (benigne) promene u tkivu dojke. U tu grupu spadaju fibroadenom – čvorići u tkivu dojke koji se najčešće javljaju u reproduktivnom dobu, ciste – šupljine ispunjene tečnošću.
Ciste i fibroadenom se najčešće mogu napipati samopregledom ili pregledom lekara.
Većina benignih promena nisu pokazatelji da će se rak razviti. Neke poput atipične hiperplazije jesu povezane sa višim rizicima od raka dojke. Atipična hiperplazija dojke je stanje u kome se abnormalne ćelije množe u dojci – samo po sebi ovo stanje nije kancer, ali može da bude pokazatelj da će se kancer dojke razviti.
Istraživači ističu da nisu benigne bolesti uslov da se rak razvije, ali jesu motiv da se češće pregledamo i pratimo stanje.
Godine života i ženski pol su dva ključna faktora
Rizik od raka je uslovljen mnogim faktorima. Bolje razumevanje ovih faktora omogućiće lekarima da brže dođu do dijagnoze personalizovnim skrininzima.
Na primer, osoba sa faktorima koji nose manje rizika – odsustvo bolesti grudi, tkivo dojke koje nije gusto nego je masno, bez istorije bolesti kancera u porodici – mogla bi da dobije skrining koji podrazumeva mamografiju na svake 3 ili 4 godine umesto na svake 2 godine.
One osobe koje imaju više rizičnih faktora – veliku gustinu dojke koja se vidi na mamografiji, učestao rak u porodici, benigne bolesti grudi – može da bude upućen na mamografiju i čak na MRI (magnentna rezonanca) grudi svake godine.
Prema sadašnjim evropskim standardima mamografija se izvodi svake 1, 2 do 3 godine od 40 do 50 godine života do oko 70. do 75. godine. Evropski vodiči savetuju dvogodišnji interval za opštu populaciju žena od 50 do 70 godina života.
Dva glavna faktora rizika koja su povezana sa rastom dijagnoza raka dojke su ženski pol i starenje i oni su nepromenljivi. Najveċi broj žena u Srbiji kod kojih se otkrije rak dojke su starosti između 55 i 65 godina. A postoje i druge stvari koje ukazuju da treba da budete oprezniji.
Faktori rizika za razvoj dojke
- genetske mutacije – mutacije na tzv. BRCA 1 i BRCA 2 genima nasleđuju se od oca ili majke i nose poveċani rizik od nastanka raka dojke i jajnika
- porodična istorija bolesti
- reproduktivna istorija (žene koje doje ili imaju više trudnoća u manjem su riziku)
- gojaznost

Milena Videnović je iskusni novinar sa preko dve decenije rada u velikim medijskim kućama. Njena karijera počela je 2004. godine, fokusirajući se na poznate ličnosti. Radila je kao novinar u nedeljniku “Skandal”, dnevnom listu “Gazeta” i “Kuriru”, gde je bila do 2014.godine. Nakon toga, postala je zamenik urednika nedeljnika “Star”, a zatim urednik zabave na portalima “Srpski telegraf” i na portalu “Republika.rs” gde je vodila svoju autorsku emisiju “Razotkrivanje”. Uskoro pokreće i novu emisiju na televiziji “Adria” takođe sa svojim autorskim pečatom. PR menadžerka je u rukometnom klubu “Partizan”.
Na portalu “Svet za nas”, Milena nas uvodi u svet poznatih sa kojima će otvoreno razgovarati o zdravlju, problemima kroz koje su prolazili ili prolaze, kao i o lepoti, ishrani, deci i njihovom stilu života. Pored toga vodiće i intervjue sa stručnjacima iz različitih oblasti roditeljstva, fokusirajući se pre svega na teme zdravlja i lepote.









