
Pegice, te male i šarmantne tačkice na licu i telu nazivaju se stručno još i efelidi i predstavljaju jedinstveno sazvežđe koje imaju samo neki od nas.
Ove male, ravne tačkice obično se nalaze na delovima tela izloženim suncu, kao što su lice, ruke i ramena. Njihove boje variraju od svetlo smeđe do crvene, a najčešće se javljaju kod dece sa svetlom kožom.
Pored toga su nam neodoljivo simpatične, pegice nam otrkrivaju važne informacije o koži deteta. Česte su, ne predstavljaju zdravstveni rizik, ali nam ukazuju na osetljivost kože i značaj dodatne zaštite.
Kako nastaju pegice?
Manjak melanina, koji prirodno štiti kožu od UV zraka, uzrokuje da se umesto ravnomernog potamljivanja, na koži formiraju pegice.
Melanin je pigment koji daje boju kosi, koži i očima. Kada je koža izložena suncu, ćelije koje proizvode melanin (melanociti) mogu se stimulisati da proizvode više pigmenta. Ova reakcija može rezultirati pojavom pegica umesto klasičnog potamljivanja.
U nekim slučajevima, pegice mogu gotovo potpuno nestati tokom zime, a zatim se ponovo pojaviti sa dolaskom leta.
Veća je verovatnoća da će dete imati pegice ako ima svetliju kožu i plavu ili crvenu kosu. Međutim, pegice se mogu javiti kod svake osobe i pojavljuju se kao tamnije smeđe tačkice i kod onih sa tamnijom kožom.
Nasleđivanje pegica – zašto ih neka deca imaju, a druga ne?
Genetika igra ključnu ulogu u pojavi pegica. Ukoliko jedan ili oba roditelja imaju pegice, postoji veća verovatnoća da će i ih i dete naslediti. Gen MC1R, povezan sa crvenom kosom i svetlom kožom, često je odgovoran za sklonost ka pojavi pegica. Deca sa ovim genetskim predispozicijama mogu razviti pegice rano u detinjstvu, obično u periodu kada su duže izložena sunčevoj svetlosti.

Bebe nemaju pegice
Pegice se nasleđuju ali se sa njima ne rađamo. Da bi se pegice pojavile, pored predispozicije potrebno je izlaganje suncu.
Kako deca postaju starija, sa povećanim UV izlaganjem, telo počinje da stvara više melanocita, koji rade jače kako bi proizveli pigment zaštite. Ove ćelije još nisu dovoljno zrele da proizvode pegice kod beba. Takođe, melanociti se javljaju samo u bazalnom sloju kože, što je najdublji sloj epiderma (spoljneg sloja kože).
Dakle, sunčeva svetlost ne pokreće trenutno stvaranje pegica. Svetlost postepeno prolazi kroz kožu i aktivira melanocite da proizvode pigment tamniji od susednih ćelija, za šta je potrebno vreme.
Šta pegice govore o koži vašeg deteta?
Iako su često povezane sa izlaganjem suncu, pegice (ili ephelides) obično nisu znak ćelijskog oštećenja. One predstavljaju prirodnu reakciju kože na UV zračenje. Pegice, dakle, nisu oštećenja kože ali su znak osetljivosti kože na sunce.
Deca sa pegicama imaju urođen nedostatak melanina što znači da su podložni određenim rizicima.
Nedostatak melanina može dovesti do nekoliko rizika i problema, uključujući:
- Povećan rizik od opekotina od sunca: Osobe sa manjkom melanina su sklonije opekotinama od sunca, jer melanin deluje kao prirodna zaštita od UV zraka. Bez dovoljno melanina, koža je manje otporna na sunčeve zrake.
- Povećan rizik od raka kože: Dugotrajna izloženost UV zračenju bez adekvatne zaštite može povećati rizik od razvoja različitih tipova raka kože, uključujući melanom.
- Fotodermatitis: Osobe sa svetlom kožom i manjkom melanina mogu biti sklonije alergijskim reakcijama na sunce, koje se manifestuju kao crvenilo, svrab ili osip.
- Poremećaji pigmentacije: Osobe sa smanjenim nivoom melanina mogu imati problema sa ujednačenim tonom kože, što može dovesti do pojačanog stvaranja fleka ili hipopigmentacije.
- Oštećenje vida: Ljudi sa svetlim očima i kožom, koji imaju manje melanina, mogu biti osetljiviji na svetlost i UV zračenje, što može povećati rizik od oštećenja očiju i vida

Nega kože sa pegicama
Deca sa pegicama zahtevaju poseban pristup kada je u pitanju nega kože. Evo nekoliko saveta kako pravilno negovati njihovu kožu:
- Zaštita od sunca: Korišćenje kreme za sunčanje s visokim zaštitnim faktorom (SPF 30 ili više) ključno je za zaštitu od oštećenja izazvanih suncem. Preporučuje se nanošenje kreme na lice, ruke i ostale izložene delove tela, čak i tokom oblačnih dana.
- Lagani preparati za kožu: Blagi proizvodi koji ne iritiraju kožu, poput hidratantnih krema bez alkohola, pomoći će da koža ostane vlažna i zaštićena. Deca sa osetljivom kožom trebalo bi da izbegavaju agresivne sapune ili proizvode sa puno parfema i drugih hemikalija.
- Izbegavanje direktnog sunca: Deca sa pegicama treba da izbegavaju direktnu izloženost suncu između 10 i 16 časova, kada je UV zračenje najintenzivnije. Takođe, proporučuje se nošenje šešira širokog oboda i zaštitne odeće.
Pegice na licu kod dece su bezopasna, ali genetski uslovljena pojava koja zahteva pravilnu negu kako bi koža ostala zdrava i zaštićena od spoljašnjih uticaja i potencijalnih rizika.
Zanimljive činjenice o pegicama
- Pegice se obično pojavljuju tokom toplijih meseci i mogu izbledeti tokom zime.
- Iako su povezane sa sunčevim zračenjem, pegice se ne pretvaraju u mladeže, niti su znak oštećenja kože.
- Mnogi ljudi smatraju pegice simpatičnim i jedinstvenim obeležjem, a u nekim kulturama ih smatraju znakom sreće ili zdravlja.
Pegice u poznatim likovima iz crtaća
Iako su danas prihvaćene, čak i poželjne i simpatične, pegice kod dece nekada mogu da izazovu stid, posebno ako su izližena ismevanju od strane vršnjaka. Važno da objasnite detetu koje nema pegice da ne treba da ismeva onu decu koja ih imaju.
Dok objašnjavate detetu kako smo svi jedinstveni na svoj način, sa pegicama ili bez njih, u pomoć stižu i poznati junaci: jedinstvena i posebno po pegicama poznata Pipi Duga Čarapa, zatim Wilma Flinstone – Iz animirane serije “The Flintstones”, Tinker Bell – poznata vila iz priče o Petru Panu često se prikazuje sa pegicama, Madeline – devojčica iz Pariza koja ima pegice i avanturistički duh.
Kroz priču o ovim junacima i drugim primerima iz života, knjiga ili crtaća, važno je da učimo decu da poštuju svoju jedinstvenost i prihvataju svoj odraz u ogledalu. Uostalom, unikatan raspored pegica kao i mladeža čini jedinstveno sazvežđe koje nema niko drugi – to je sjajno, zar ne?

Jasmina je autorka, koordinatorka i urednica Roditeljskog portala Svet za Nas. Završila je srednju medicinsku školu za babicu, osnovne i master studije psihologije, edukovala se u brojnim psihoterapijskim školama i modalitetima. Profesionalno je usmerena na pružanje psihološke podrške sadašnjim i budućim roditeljima. Završila je školu naučnog novinarstva, kreira sadržaj i piše u domenu psiholoških i medicinskih nauka.











Koju kremu koristiti kod dece protiv pegica? Samo ko nema moze da misli da je to slatko.