
Umetnost se često povezuje s galerijama, slikarskim platnima i skulpturama koje traju decenijama. Međutim, prava umetnost može da nastane i u prirodi – na livadi, pored reke, uz šuštanje lišća i dodir vetra. Upravo to su naučila deca koja su učestvovala na besplatnoj radionici vajara profesora dr Nikole Macure u Kulturnoj stanici Svilara, inspirisanoj delom umetnika prirode Endija Goldsvortija (Andy Goldsworthy).
Na ovoj interesantnoj radionici učestvovala je i dečja redakcija portala Svet za nas, zajedno sa grupom mališana koji su kroz igru, pažnju i dodir sa prirodom otkrili da umetnost ne mora trajati zauvek – dovoljno je da traje u trenutku.
Kada priroda postane učionica
Profesor Macura deci je približio ideju da umetnost prirode nastaje svuda oko nas – bez četkica, boja i papira. Umesto toga, koriste se elementi koje priroda sama daje: lišće, kamenje, zemlja, voda, vetar.
„Umetnost prirode“, objasnio je Nikola, „uči nas da gledamo pažljivije – da primetimo nijanse oblaka, oblike grančica, mirise zemlje. Umetnost nije samo u galerijama. Ona je svuda, ako znamo da gledamo.“
Deca su s oduševljenjem posmatrala kako se iz običnih listova može „sagraditi“ mostić, krug ili spiralni oblik, baš kao što je to radio i poznati britanski umetnik Andy Goldsworthy. On je svoje skulpture stvarao u prirodi, od materijala koji brzo nestaju – talas odnese kamenčiće, vetar raznese lišće, a sunce otopi led. Ali, u tome i jeste čar.
Goldsworthy je jednom rekao:
„Priroda ne prestaje da stvara. Ja samo učestvujem u njenom trenutku.“
Kroz njegove radove i kroz Nikoline radionice, deca uče da lepota ne mora trajati zauvek — ona može postojati u jednom trenutku pažnje, u trenu igre, u dahu vetra.

Lišće kao boje, mašta kao četkica
Nakon kratke priče o umetniku i prirodi, Nikola je deci podelio lišće koje je sakupio – sve nijanse jeseni, od zlatne do tamnocrvene.
Zadatak je bio jednostavan i kreativan:
- Razvrstati lišće po boji i obliku.
- Iseckati ga i složiti, nalepiti po sopstvenoj zamisli.
- Stvoriti svoju umetnost prirode na papiru.
Deca su pažljivo birala svaki list, razmišljala o proporcijama, obliku, boji. Neki su napravili put, neki drvo, neki čitave pejzaže od komadića jeseni. I ono što je možda najlepše – svako delo bilo je jedinstveno, prolazno i iskreno.
U tom trenutku, svaki mališan postao je umetnik prirode.

Zašto je umetnost prirode važna za decu?
U svetu brzine i ekrana, ovakve radionice vraćaju decu onome što je najvažnije – pažnji i prisutnosti. Umetnost prirode ne traži skupu opremu, samo otvoreno srce i spremnost da vidiš svet drugačije.
Takva iskustva:
- razvijaju kreativnost i maštu,
- jačaju ekološku svest,
- podstiču koncentraciju i strpljenje,
- i uče decu da lepotu prepoznaju u jednostavnim stvarima — u kamenu, listu, vodi, mirisu zemlje.
Besplatne radionice u Kulturnoj stanici Svilara:
Zbog velikog interesovanja, profesor dr Nikola Macura i edukatorka Kristina Macura nastavljaju sa besplatnim umetničkim radionicama za decu od 7 do 12 godina, svakog ponedeljka od 18 do 20 časova, tokom novembra i decembra, u Kulturnoj stanici Svilara u Novom Sadu.
Zbog ograničenog broja mesta prijave su obavezne: svilarans@gmail.com
U prirodi svako postaje umetnik
Radionice poput ovih pokazuju deci (a i nama odraslima) da nije važno koliko umetnost traje, već koliko duboko nas dotiče dok traje.
U prirodi svako postaje umetnik.
Dovoljno je da zastaneš, udahneš… i pažljivo dotakneš svet oko sebe

U svetu komunikacija, novinarstva, više od dve decenije Jelena Anušić je posvećena kreiranju različitih sadržaja. Na portalu Svet Za Nas, priča priče o odrastanju i inspiriše.
Kao aktivna mama kroz najrazličitije avanture sa decom, aktivan odmor daje roditeljskim izazovima drugačiju perspektivu, koju i prenosi čitaocima










