Search

Dečaci i devojčice u umetnosti su jednako važni – radionica sa Nikolom Macurom

„Da li svi mogu da budu umetnici?“ – upitala je edukatorka Kristina Macura decu na početku umetničke radionice za decu u Kulturnoj stanici Svilara.
Naizgled jednostavno pitanje, ali dovoljno moćno da otvori vrata jednom posebnom umetničkom svetu – onom u kome nema pravila, već slobode. Svet kome mogu i dečaci i devojčice da se bave umetnošću podjednako. Za tu slobodu je zadužena umetnica Eva Hese, koja i danas šapuće deci širom sveta da veruju sebi.

U prostoru ispunjenom kanapima, sunđerima i maštom, održana je još jedna radionica iz ciklusa koji vode profesor vajarstva dr Nikola Macura i edukatorka Kristina Macura, ovog puta inspirisana radom savremene umetnice Eve Hese. Bila je to prilika da deca ne samo stvaraju, već i razumeju – da umetnost može da bude nežna, meka, savitljiva… i da čak i konopac, sunđer i drvena pločica – mogu postati skulptura.

Radionici je prisustvovala i dečija redakcija Svet za nas, donoseći sa sobom ono što Eva najviše voli – radoznalost, igru i izražavanje bez stida.

„Želim da moje delo govori tiho, ali da ostane.“ – rekla je umetnica Eva Hese. I ostalo je. Decenijama nakon što je preminula, njene skulpture i dalje govore – i to deci. Čak i onima koji po prvi put ulaze u svet umetnosti.

Umetnost bez pravila

Eva Hese je bila umetnica koja nije želela da njena dela budu „velika i moćna“, već „tiha i snažna“. Kada je odrasla, odlučila je da bude vajarka. Ali ne ona koja koristi teški kamen ili metal. Njena oruđa su bili tkanina, konopac, plastika, sunđer, guma. Uvela je nežnost u vajarstvo i otvorila vrata ženama da stvaraju na sopstveni način.

Kristina je deci objasnila da ranije vajarstvo nije bilo „dozvoljeno“ ženama – ne zato što nisu mogle, već zato što su ih drugi u to uveravali. Ali Eva nije pristajala na pravila. Pokazala je da i nežni materijali mogu govoriti jako. Da umetnost ne mora biti savršena, već iskrena. Da žena može biti vajarka. Na svoj način.

Pokret, igra i osećaj: kako počinje umetnost

Pre nego što su uzeli materijale u ruke, Kristina je decu uvela u umetnost kroz pokret. „Stanite kao kanap koji visi!“, rekla je. Ili: „Iskrivljeni krug!“, „Čvor!“ – Deca su se kretala i zaustavljala u pozama koje su bile inspiracija za ono što dolazi. Kroz igru su se učili obliku, ravnoteži, liniji, mekoći.

A zatim je stigao trenutak stvaranja.

Profesor Nikola Macura svakom detetu je dao drvenu pločicu s rupicama, iseckani sunđer i kanap. Pokazao im je fotografije dela Eve Hese i i pustio ih da rade. Nije bilo šablona. Samo inspiracija. Deca su provlačila kanape, pravila čvorove, vezivala sunđere, oblikovala svoje misli kroz mekane materijale. Nastajale su viseće kompozicije – neki su rekli da liče na oblake, drugi da su to igračke za mace. A svi su bili u pravu.

„Ovo je kompozicija“, objasnio je Nikola. „Kada sve elemente uklopimo u jednu celinu, drvenu pločicu, kanap i sunđer.“ Ali više od toga – ovo je bila umetnost koja govori pokretom, igrom, osećajem.

Umetnost nije ono što mislimo da jeste. Ona je – mnogo više.

Tokom radionice, Nikola nije samo nadgledao radove – sedeo je s decom, pričao, igrao se. Govorio je o tome šta je savremena umetnost i zašto je važno da učimo o njoj. „Umetnost danas ne mora biti ono što očekujemo. Ona ne mora da stoji na postolju. Može da visi, puzi, leži. Da bude nežna, ali da govori snažno.“ Da može da govori o osećanjima. Da može da bude feministička – čak i kad ne govori o feminizmu.

Deca su naučila šta znači feminizam u umetnosti?
Da su i dečaci i devojčice u umetnosti jednako važni.
I deca su to shvatila.
  • Devojčice i dečaci jednako imaju pravo da stvaraju.
  • Umetnost može da bude o telu, porodici, osećanjima.
  • Ne mora da bude savršena – važno je da je iskrena.

Umetnost kao mesto jednakosti

Kroz radionicu po uzoru na Evu Hese deca su naučila i nešto što se retko govori tako otvoreno – da feminizam nije bauk, već pravo da te čuju. Da i devojčice i dečaci imaju pravo da stvaraju, da ih neko vidi i čuje.

Eva Hese je verovala u to. Rekla je:
„Želim da moje delo govori tiho, ali da ostane.“

I ostalo je. I danas, više od 50 godina kasnije, njene skulpture su u najvećim svetskim muzejima. Mnogi umetnici i umetnice uče od njenih dela kako da veruju svom izrazu.

Besplatne radionice do kraja juna
Svaki ponedeljak i tokom juna, od 18 do 20 časova, u Kulturnoj stanici Svilara u Novom Sadu, profesor dr Nikola Macura i edukatorka Kristina Macura nastavljaju sa besplatnim umetničkim radionicama za decu od 7 do 12 godina. Prijave na svilarans@gmail.com .
Podeli:

Ostavi komentar